Uvod u lagane zalive

Zrnati i praškasti materijal dobiven dodavanjem određene količine veziva vatrostalnim materijalima. Ima visoku fluidnost i pogodan je za amorfne vatrostalne materijale formirane lijevanjem.
U usporedbi s drugim amorfnim vatrostalnim materijalima, sadržaj veziva i vlage je veći, a protočnost je bolja. Stoga amorfni vatrostalni materijali imaju širi raspon primjene, a korišteni materijali i veziva mogu se odabrati prema uvjetima uporabe. Može se izravno uliti u oblogu za upotrebu ili se montažni blokovi mogu izraditi metodama izlijevanja ili zbijanja.
Kratka povijest: Vatrostalni materijali su glavna vrsta amorfnih vatrostalnih materijala. Tijekom Drugog svjetskog rata, vatrostalni lijevani materijali korišteni su kao zamjena za nepravilne opeke u kotlovima ili opremi za proizvodnju nafte u Sjedinjenim Državama. Japan je počeo istraživati ​​i proizvoditi takve materijale 1950. godine. Početkom 1950-ih, Sovjetski Savez je počeo koristiti vatrostalne betone od silikatnog cementa. Od 1960-ih, razvoj amorfnih vatrostalnih materijala je bio brz. Do 1990-ih, proizvodnja amorfnih vatrostalnih materijala u zemljama poput Japana, Sjedinjenih Država i Njemačke činila je više od jedne trećine ukupne proizvodnje vatrostalnih materijala, a vatrostalni materijali činili su 40% do 50% amorfnih vatrostalnih materijala. materijala. Početkom 1950-ih, Kina je počela koristiti vatrostalne betone od silikatnog cementa, koji su se tada nazivali betonom otpornim na toplinu i uglavnom se koristili za toplinske strukture ispod 700 stupnjeva (ponekad 700-1200 stupnjeva). Od 1965. do 1975. u širokoj su uporabi bili kalcij-aluminatni cement i fosfatni vatrostalni betoni, koji su se tada nazivali vatrostalni beton. Radna temperatura je povećana na 1400-1600 stupnjeva, au tom razdoblju izgrađene su baze za proizvodnju proizvoda. Početkom 1976. uspostavljeni su standardi proizvoda. Nakon 1976. godine, raznolikost proizvoda se naglo povećava, a kvaliteta se postupno poboljšava. Sredinom -1980-og XX. stoljeća Kina je razvila novu generaciju vatrostalnih betona, uključujući vatrostalne betone s niskim sadržajem cementa, ultraniskim sadržajem cementa i bescementne vatrostalne betone, čija je kvaliteta bila bliska međunarodnoj naprednoj razini.
Mješavina za ljevanje od lakog vatrostalnog agregata, praha, veziva i dodataka naziva se laka zalivka. Zbog svoje niske nasipne gustoće i toplinske vodljivosti, lagani lijevak poznat je i kao izolacijski vatrostalni lijevak. U smislu klasifikacije, lagani vatrostalni betoni mogu se podijeliti u dvije kategorije: polu-lagani vatrostalni materijali, lagani vatrostalni materijali i ultra lagani vatrostalni materijali na temelju njihove gustoće; Prema temperaturi uporabe, dijeli se na niskotemperaturne izolacijske (lagane) vatrostalne betone, srednjotemperaturne izolacijske (lagane) vatrostalne materijale i visokotemperaturne izolacijske (lagane) vatrostalne betone.
Područje primjene lakih izolacijskih ploča vrlo je široko. U oblaganju peći, toplinske opreme, dimovodnih kanala i dimnih prozora u industrijskim sektorima kao što su metalurgija, strojevi, petrokemija, energija i građevinski materijali, lagani izolacijski vatrostalni lijevani materijali obično se koriste kao izolacijski slojevi. No, s poboljšanjem laganih izolacijskih vatrostalnih materijala za ljevanje i napretkom tehnologije pripreme, postoje i mnoge prilike u kojima se izravno koriste kao radne obloge za atmosferske peći. Niskotemperaturne i srednjetemperaturne lagane zalive uglavnom se koriste kao izolacijske obloge i ne dolaze u izravan dodir s plamenom. A velik dio visokotemperaturnih lakih lijevanih ploča izravno se koristi kao radne obloge koje ne dolaze u dodir s rastaljenim ili krutim medijem unutar peći. Posebno za upotrebu kao radna obloga u raznim pećima za grijanje i pećima za toplinsku obradu, može uvelike uštedjeti potrošnju energije.